RADNA TERAPIJA

Radna terapija je zdravstvena djelatnost koja je u Republici Hrvatskoj zakonski regulirana u srpnju 2009. godine, Zakonom o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09).

Radna terapija  je usmjerena na procjenu i intervenciju  izvedbe i uključenosti u aktivnosti dnevnog života  koje su osobama važne i neophodne te koje odražavaju njihove svakodnevne uloge u obitelji i društvu, koje doprinose dobrobiti, kako njih samih, tako i zajednice.

Radna terapija se temelji na filozofiji da je zdravlje povezano sa sudjelovanjem u svakodnevnim aktivnostima i time kako provodimo svoje vrijeme.

Radnoterapijska intervencija uključuje niz postupaka koji su usmjereni na poboljšanje vještina, samostalnosti i sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima te povećanju kvalitete života.

Prema članku 38. Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09), radnoterapijska djelatnost uključuje:
 

  • radno-terapijsku procjenu i analizu izvođenja aktivnosti dnevnog života koje obuhvaćaju područje samozbrinjavanja, produktivnosti i aktivnosti slobodnog vremena,
  • radno-terapijsku procjenu i analizu senzomotoričkih, kognitivnih i psihosocijalnih sposobnosti te njihov utjecaj na izvođenje aktivnosti dnevnog života,
  • radno-terapijsku procjenu i analizu stambenog, radnog i društveno-kulturološkog okruženja u kojem se odvijaju svakodnevne aktivnosti,
  • promicanje, uspostavljanje, obnavljanje, održavanje i /ili modificiranje izvođenja aktivnosti samozbrinjavanja (hranjenje, oblačenje, osobna higijena, kupanje, funkcionalna mobilnost),
  • promicanje, uspostavljanje, obnavljanje, održavanje i /ili modificiranje izvođenja produktivnih aktivnosti (aktivnosti u kućanstvu i zajednici, profesionalne uloge i zadaci, briga o drugima, volonterski rad),
  • promicanje, uspostavljanje, obnavljanje, održavanje i /ili modificiranje izvođenja aktivnosti slobodnog vremena (igra, razonoda, hobiji, rekreacija i odmor),
  • promicanje, uspostavljanje, obnavljanje i održavanje senzomotoričkih, kognitivnih i psihosocijalnih komponenti aktivnosti upotrebom različitih terapeutskih pristupa, metoda i tehnika,
  • prilagođavanje stambenog, radnog i društvenog okruženja sposobnostima i potrebama pojedinca,
  • savjetovanje i edukaciju pojedinca, skupina, članova obitelji, stručnjaka, studenata i drugih osoba,
  • mjerenje ishoda radnoterapijske intervencije,
  • vođenje radnoterapijske dokumentacije,
  • planiranje i provedbu istraživanja o utjecaju svakodnevnih aktivnosti na unapređenje zdravlja i kvalitete života s ciljem razvijanja radnoterapijske prakse zasnovane na dokazima.
Prema podacima iz Registra HKZR, u Republici Hrvatskoj je 576 prvostupnika radne terapije s odobrenjem za samostalan rad. Ipak, kako dio članova ne radi u struci, a neki su pak u potrazi za poslom otišli izvan RH, tako je i broj radnih terapeuta koji obavljaju djelatnost u RH znatno manji od tog broja. Broj radnih terapeuta po broju stanovnika je znatno manju u RH nego u razvijenijim europskim zemljama.

 

Broj radnih terapeuta na 100 000 stanovnika u nekim europskim zemljama, prema podacima iz Summary of the Occupational therapy profession in Europe 2018 (COTEC, 2018)  je slijedeći:

Švedska

Belgija

Njemačka

Velika Britanija

Austrija

Slovenija

Češka

Hrvatska

Bugarska