Naš svakodnevni život čine različite aktivnosti i okupacije koje u uobičajenim okolnostima uglavnom uzimamo zdravo za gotovo. Pa tako krenemo od jutra s ustajanjem, higijenom, kuhanjem kave/čaja i doručkom, provjeravamo e-mail i statuse na društvenim mrežama, odlazimo na posao/školu, a nakon toga obavljamo kupovinu, spremamo ručak, provodimo vrijeme s ukućanima, pa je onda možda opet vrijeme za kavu, eventualno neki oblik rekreacije, nakon čega slijede aktivnosti poput gledanja TV-a, čitanja ili pisanja. I sljedeći dan vrlo je sličan prethodnom. Nije rijetkost i da se požalimo na svoju nezanimljivu rutinu i težimo nekim novim iskustvima, što je svakako i poželjno. Međutim, nakon nekog vremena nastojimo se ponovo vratiti u kolotečinu i počnemo je cijeniti osobito onda kada neke nove okolnosti poremete naš uobičajeni život. U takvim trenucima naša rutina nam se ne čini više tako dosadnom i učmalom.
Radni terapeuti u svom radu nastoje pomoći osobama i njihovom obiteljima u uspostavljanju dnevne rutine (Segal, 2004) koja predstavlja utvrđene sekvence okupacija i aktivnosti koje daju strukturu svakodnevnom životu (AOTA, 2014). U okolnostima kada je naša svakodnevica prepuna novih izazova, preporučili smo uspostavljanje nove dnevne rutine kao jedan od načina uspješnijeg funkcioniranja, a sada donosimo: